Blago učiteljima, oni imaju tri mjeseca ferja!

    Blago učiteljima, oni imaju 3 mjeseca ferja!

    eDnevnik, najbolji vicevi i humor, škola i učitelji i učenici
    eDnevnik

    Ovu rečenicu neupućeni puk obožava ponavljati kad god se spominju prosvjetari i njihove mini plaće. Tu rečenicu oni neuki i učiteljomrsci toliko često i uvjerljivo ponavljaju da neka naivna djeca i nasjednu tim pričama pa se zalete i upišu učiteljski faks, štrebaju 5 godina i zatim se uglavnom nađu na burzi jer posla nema, a ako imaju debele veze pa se dokopaju posla, onda na kraju školske godine shvate da su bili prevareni i da nemaju tih mitskih 3 mjeseca ferja.

    Ferje učenika

    Učenici sa zadnjim danom nastave okače svoje mozgove na klin, prepuste se ljenčarenju i uživanju u „zasluženom“ odmoru od knjige. Do rujna zaborave i ono što su znali pa lijepo s novom školskom godinom krenu od početka. Neki nadobudni čak i nešto rade preko ljeta – čitaju lektiru za idući razred, vježbaju ničim izazvani matematičke zadatke, listaju stare udžbenike ukoliko ih nisu morali vratiti. Ali takvi su rjeđi od povišice plaće u Varteksu.

    Većina uglavnom spava danju i bludi noću, tako da se prosječni tinejdžer lako prepozna usred ljeta po snježno bijeloj puti koja sunca cijelo ljeto vidjela nije. Na mjesečini se ne može uhvatiti boja. Dermatološki svjesna populacija. Znaju da je sunce štetno pa prespavaju sunčani dio dana. Izlaze iz brloga samo noću. Podvrsta sove. Oni koji uspiju otvoriti oči u neko razumno vrijeme, prebace se iz kreveta na stolicu ispred računala. I tamo nepomično provedu dan. Tek pred spavanje pokupe tanjure, čaše i ostatke hrane oko kompa, ali samo zato da bi otkopali zakopanog miša. Fejsbukiraju, tvitaju, igraju se kojekakve igrice i uglavnom odmaraju mozak iscrpljen od bulimijskog učenja tijekom nastavne godine.

    Ferje roditelja

    Roditelji su bez brige kad su djeca u školi
    Roditelji su bez brige kad su djeca u školi

    Muke po roditeljima počnu sa zadnjim danom nastave. Umjesto da se riješe nasljednika na barem pola dana dnevno, ovaj im ostaje cijele dane doma. Kad su klinci u školi, roditelji su više – manje sigurni jer znaju da im je klinac na toplom, suhom i da netko o njemu brine. Imaju besplatne, zakonom osigurane bejbisitere – učitelje. A pod ferjem? Roditelji rade. Klinac je doma. Sam. U najboljem slučaju spava preko dana.

    Baka servis je bolja solucija, iako je znanstveno dokazano da bake kvare djecu. O djedovima da ne govorimo. Često junior već drugi dan ferja počne mijaukati rečenicu koju će ponavljati sljedeća tri mjeseca: „Dosadno mi je!“. Jer, ma koliko čekali to famozno ferje, nepobitna je činjenica da djeca ne znaju što bi sa svojim slobodnim vremenom kad ga se napokon dočepaju. Tako roditelji, pod ferjem nezbrinute djece, vise na telefonima i svako malo s posla provjeravaju je li junior ustao, je li jeo, što je jeo, što je obukao, zašto je baš to obukao, što radi, je li piškio, je li kakio, nije li možda gladan, žedan, je li mu dosadno…

    Neki roditelji imaju sreću pa imaju bake i djedove na selu, a oni još sretniji negdje neku nekretninu na Jadranu pa tamo uvale zvoja zlata. Natovare im kovčege knjigama (moš’ mislit kako će čitati), ajpodima, tabletima, smartfonima i ostalim modernim igračkama, stave nešto garderobe i smjeste djetešce da se dosađuje na sigurnom. E i zato mrze učitelje, koji, eto, „imaju tri mjeseca ferja“! Ne mogu u miru raditi i ne znaju što bi s djecom.

    Ferje učitelja

    zatrpani među papirima, učitelji i profesori opterećeni birokracijom
    Zatrpani među papirima

    Sa zadnjim danom nastavne godine, kad raspuste svoje učenike, učiteljima ne počne ferje. Oni tada birokratskom transformacijom postanu od veselih i vedrih učitelja mrzovoljni i grintavi pisari koji kreću u gladijatorske borbe s e-maticom, tehnikom, internetom koji pada i sličnim modernim i nemodernim čudima. Učenike zamijene tablicama, statistikama, papirima, obrascima, i sl. Treba ispuniti milijun kojekakvih tablica za koje još nije utvrđeno čemu služe i tko ih čita. Treba uskladiti imenik, matičnu knjigu i svjedodžbe. Treba ažurirati opisne ocjene, ali sve takve ocjene riječima treba ukrasiti cvjetićima i čipkicom, ne smije pisati išta negativno o učeniku.

    Prema tom naputku zločesti postaju „nestašni i razigrani“, nepisanje zadaća se zove „neredovito izvršavanje obveza“, itd itd. Hrvatski jezik je zaista bogat jezik. Učitelj još treba prebrojati održane satove i sve mora odgovarati propisima na broj. Treba ispisati svjedodžbe i pohvalnice. Ispisivanje svjedodžbi je kao olakšano digitaliziranjem – isprintaju se podatci iz e-matice. Aha. Malo morgen. Svake godine e-matica se uredno sruši na kraju školske godine. Svaki dan. U vremenu od 8,30 ujutro do 14 popodne ne možeš ući u e-maticu ko ni u tramvaj usred špice. Svi navale i uguše ju. I onda učitelji koji su „na tri mjeseca ferja“ pišu dokumentaciju od 20 sati navečer nadalje, oni spretniji ko komandosi u 22 sata upadaju u škole i printaju svjedodžbe iz e-matice koja radi samo u to doba.

    U sklopu tri mjeseca ferja treba urediti učionice i ormare. Pobacati hrpe plakata i papira skupljanih tijekom nastavne godine. Treba odsjediti na još nekoliko sjednica i sastanaka. Treba grijati stolicu na stručnim skupovima. Uglavnom, učitelju godišnji odmor počne sredinom srpnja i završi sredinom kolovoza, svih 30 dana godišnjeg mora odraditi u jednom komadu i to ne kad on želi nego kad mu škola to dozvoli. Učitelji ne mogu ići u predsezoni ili posezoni, kad je jeftinije, na more. Tijekom školske godine slobodnih dana nema. To su ta famozna „tri mjeseca ferja“. Za većinu ljudi učitelj ne radi ako nije s djecom. E pa, nije baš tako lako. Da je, onda bi svi bili učitelji i imali tri mjeseca fraj.

    Preuzeto sa www.varazdinski.hr / Piše: Gordana Foder