Blago učiteljima, oni imaju tri mjeseca ferja!

Tri mjeseca ferja?

Blago učiteljima, oni imaju 3 mjeseca ferja!

Ovu rečenicu neupućeni puk obožava ponavljati kad god se spominju prosvjetari i njihove mini plaće. Tu rečenicu oni neuki i učiteljomrsci toliko često i uvjerljivo ponavljaju da neka naivna djeca i nasjednu tim pričama pa se zalete i upišu učiteljski faks, štrebaju 5 godina i zatim se uglavnom nađu na burzi jer posla nema, a ako imaju debele veze pa se dokopaju posla, onda na kraju školske godine shvate da su bili prevareni i da nemaju tih mitskih 3 mjeseca ferja.

Ferje učenika

Učenici sa zadnjim danom nastave okače svoje mozgove na klin, prepuste se ljenčarenju i uživanju u „zasluženom“ odmoru od knjige. Do rujna zaborave i ono što su znali pa lijepo s novom školskom godinom krenu od početka. Neki nadobudni čak i nešto rade preko ljeta – čitaju lektiru za idući razred, vježbaju ničim izazvani matematičke zadatke, listaju stare udžbenike ukoliko ih nisu morali vratiti. Ali takvi su rjeđi od povišice plaće u Varteksu.

Većina uglavnom spava danju i bludi noću, tako da se prosječni tinejdžer lako prepozna usred ljeta po snježno bijeloj puti koja sunca cijelo ljeto vidjela nije. Na mjesečini se ne može uhvatiti boja. Dermatološki svjesna populacija. Znaju da je sunce štetno pa prespavaju sunčani dio dana. Izlaze iz brloga samo noću. Podvrsta sove. Oni koji uspiju otvoriti oči u neko razumno vrijeme, prebace se iz kreveta na stolicu ispred računala. I tamo nepomično provedu dan. Tek pred spavanje pokupe tanjure, čaše i ostatke hrane oko kompa, ali samo zato da bi otkopali zakopanog miša. Fejsbukiraju, tvitaju, igraju se kojekakve igrice i uglavnom odmaraju mozak iscrpljen od bulimijskog učenja tijekom nastavne godine.

Ferje roditelja

Roditelji su bez brige kad su djeca u školi
Roditelji su bez brige kad su djeca u školi

Muke po roditeljima počnu sa zadnjim danom nastave. Umjesto da se riješe nasljednika na barem pola dana dnevno, ovaj im ostaje cijele dane doma. Kad su klinci u školi, roditelji su više – manje sigurni jer znaju da im je klinac na toplom, suhom i da netko o njemu brine. Imaju besplatne, zakonom osigurane bejbisitere – učitelje. A pod ferjem? Roditelji rade. Klinac je doma. Sam. U najboljem slučaju spava preko dana.

Baka servis je bolja solucija, iako je znanstveno dokazano da bake kvare djecu. O djedovima da ne govorimo. Često junior već drugi dan ferja počne mijaukati rečenicu koju će ponavljati sljedeća tri mjeseca: „Dosadno mi je!“. Jer, ma koliko čekali to famozno ferje, nepobitna je činjenica da djeca ne znaju što bi sa svojim slobodnim vremenom kad ga se napokon dočepaju. Tako roditelji, pod ferjem nezbrinute djece, vise na telefonima i svako malo s posla provjeravaju je li junior ustao, je li jeo, što je jeo, što je obukao, zašto je baš to obukao, što radi, je li piškio, je li kakio, nije li možda gladan, žedan, je li mu dosadno…

Neki roditelji imaju sreću pa imaju bake i djedove na selu, a oni još sretniji negdje neku nekretninu na Jadranu pa tamo uvale zvoja zlata. Natovare im kovčege knjigama (moš’ mislit kako će čitati), ajpodima, tabletima, smartfonima i ostalim modernim igračkama, stave nešto garderobe i smjeste djetešce da se dosađuje na sigurnom. E i zato mrze učitelje, koji, eto, „imaju tri mjeseca ferja“! Ne mogu u miru raditi i ne znaju što bi s djecom.

Ferje učitelja

zatrpani među papirima, učitelji i profesori opterećeni birokracijom
Zatrpani među papirima

Sa zadnjim danom nastavne godine, kad raspuste svoje učenike, učiteljima ne počne ferje. Oni tada birokratskom transformacijom postanu od veselih i vedrih učitelja mrzovoljni i grintavi pisari koji kreću u gladijatorske borbe s e-maticom, tehnikom, internetom koji pada i sličnim modernim i nemodernim čudima. Učenike zamijene tablicama, statistikama, papirima, obrascima, i sl. Treba ispuniti milijun kojekakvih tablica za koje još nije utvrđeno čemu služe i tko ih čita. Treba uskladiti imenik, matičnu knjigu i svjedodžbe. Treba ažurirati opisne ocjene, ali sve takve ocjene riječima treba ukrasiti cvjetićima i čipkicom, ne smije pisati išta negativno o učeniku.

Prema tom naputku zločesti postaju „nestašni i razigrani“, nepisanje zadaća se zove „neredovito izvršavanje obveza“, itd itd. Hrvatski jezik je zaista bogat jezik. Učitelj još treba prebrojati održane satove i sve mora odgovarati propisima na broj. Treba ispisati svjedodžbe i pohvalnice. Ispisivanje svjedodžbi je kao olakšano digitaliziranjem – isprintaju se podatci iz e-matice. Aha. Malo morgen. Svake godine e-matica se uredno sruši na kraju školske godine. Svaki dan. U vremenu od 8,30 ujutro do 14 popodne ne možeš ući u e-maticu ko ni u tramvaj usred špice. Svi navale i uguše ju. I onda učitelji koji su „na tri mjeseca ferja“ pišu dokumentaciju od 20 sati navečer nadalje, oni spretniji ko komandosi u 22 sata upadaju u škole i printaju svjedodžbe iz e-matice koja radi samo u to doba.

U sklopu tri mjeseca ferja treba urediti učionice i ormare. Pobacati hrpe plakata i papira skupljanih tijekom nastavne godine. Treba odsjediti na još nekoliko sjednica i sastanaka. Treba grijati stolicu na stručnim skupovima. Uglavnom, učitelju godišnji odmor počne sredinom srpnja i završi sredinom kolovoza, svih 30 dana godišnjeg mora odraditi u jednom komadu i to ne kad on želi nego kad mu škola to dozvoli. Učitelji ne mogu ići u predsezoni ili posezoni, kad je jeftinije, na more. Tijekom školske godine slobodnih dana nema. To su ta famozna „tri mjeseca ferja“. Za većinu ljudi učitelj ne radi ako nije s djecom. E pa, nije baš tako lako. Da je, onda bi svi bili učitelji i imali tri mjeseca fraj.

Preuzeto sa www.varazdinski.hr / Piše: Gordana Foder

You might also like More from author

No Comments

  1. Željko Balog says

    …da, 3 mjeseca “ferja”, a ja ću sjediti u zbornici do 22. 7. i nakon podjele svjedodžba o državnoj maturi otići na pizzu i pivo sa budućim studentima, a vratit ću se na posao 20. 8…. Vidi se da smo neobrazovani – generalno, pa nam i proste matematičke operacije predstavljaju problem – zbrajanje i oduzimanje, množenje i dijeljenje, pače, i čitanje, jer smo na svim PISA projektima pokazali da smo uvjerljivo na DNU sposobnosti u Evropskoj Uniji – jadni oni koji žive u zabludi da smo 3 mjeseca na “ferjama”, ali – BLAGO SIROMAŠNIMA DUHOM, NJIHOVO JE CARSTVO NEBESKO – svi će oni u raj, a mi koji živimo pakao obrazovnog sustava u LN (lijepoj našoj), koja se pokazala kao pustinjsko tlo za prijem novih ideja, badava (turcizam) nam sve reforme (UGLAVNOM POKUŠAJI), zakoni, pravilnici i ina čudesa, završit ćemo svoj život sa mizernom mirovinom, kopati po kontejnerima (KOPAM PO SMEĆU TRAŽEĆI SREĆU) kako bismo imali za režije, dok “društvena elita” krade i pljaćka, bježi preko granice i svršava u Remetincu – koji je prosvjetar imao tu sreću okrasti državu za 130 milijuna kuna i porezni dug od 25 milijuna kuna – država, kad krene rezati, kreće od nas, otimajući nam naknadu za topli obrok, prijevoz na posao, bozićnicu (u boga ne vjerujem pa ju nisam ni zaslužio), jubilarne nagrade…. ima još, ali mi na pamet ne pada, i tako to – smanjite javnu potrošnju, kaže EU, a mi prvi na udaru – nitko glasa ne pušča, sindikati šute, nema štrajka, nema prosvjeda, ali “šatoraši” i ne znaju što rade tamo – a mi – elita ovoga društva (nekad su u selu voljeli imati popa, učitelja i liječnika) srozana na dno društvenje ljestvice – ostvaruje se san FT o stališima u hrvatskome društvu, potpomognut dičnim nam europarlamentarcima i čitavom mastodontskom strukturom EU – čitatelju za informaciju – 44 zgrad(urin)e u Bruxellesu/Brusselu, cca 50 000 zaposlenih, koji samo u Evropskoj komisiji (vlastelinima – 28 zastupnika, predsjedava Jean Claude Juncker) raspolažu budžetom od 63 mlrd (milijarde) eura, kako bi što lakše i manipulirajuće upravljali našim životima… Dajemoim 1% našega BDPa, a oni nama malo i ništa – JOŠ JEDNOM – tko je prvi na udaru? Javna potrošnja! U javnu potrošnju ulaze i agencije i instituti, čiji zaposlenici imaju barem dvostruko veću plaću od nas prosvjetara (s 32 radnog staža), a njihov je doprinos boljitku zajednice mizeran – je li bila mizerna i naša uloga u njihovu obrazovanju? Čini se da jest!!! 136 agencija i instituta u RH!!! Osmislih 29. kolovoza 2014. još jedan, ali se ne izborih za’nj – INSTITUT ZA GUBLJENJE VREMENA, još ga treba institucionalizirati, oni će zaključiti da sam kucajuć ovo naštetio zajednici i penalizirati će me, dok će sanaderi, kalmete, mamići i ini biti tamo gdje im je mjesto, a hranit će ih na moj račun, prije no što uđu obavit će takav liječnički pregled kakav ja neću u svome životnome vijeku (hvala bogu, zdrav sam, nemam dopunsko), jer – liste su čekanja duge, skratit ćemo ih – na listi će biti onaj koji more platit…..itd itb Daaa tri mjeseca “FERJA” – MIJENJAM TRI MJESECA SVOGA “FERJA” za mjesec dana “ferja” bilo kojega našega EU parlamentarca, i onda mogu avionom sa fotke otputovat’ na Tahiti, kol’ko košta da košta uz plaćicu od 8000 eura…..i regres (što to jest) za godišnji…Zbogom pameti, ili kako je Krleža davno napisao “NA RUBU PAMETI”… Zbogom

Leave A Reply

Your email address will not be published.