[IZ ŠKOLSKOG ŽIVOTA] „Sad sam dobro i srce mi je veliko.“

 [IZ ŠKOLSKOG ŽIVOTA] 

[box type=”shadow” align=”aligncenter” class=”” width=””]„Sad sam dobro i srce mi je veliko.“

izjavio je učenik 3.b razreda Matej Mataija nakon što je sve bilo gotovo.[/box]

Dogodilo se u našoj Ugostiteljskoj školi Opatija kada je samoinicijativno učenik Matej Mataija  zamolio ravnateljicu škole da sam organizira košarkaški turnir u sportskoj dvorani Kastav, gdje bi se učenici naše škole  natjecali u košarci i donirali novac (20,00 kuna za učešće) za bolesnog i vrsnog košarkaša, šesnaestogodišnjaka Matiju Katalinića, učenika Medicinske škole u Rijeci.

Da facebook nije tako loša stvar, kao što govore stariji naraštaji, dokazao je Matej kojemu je ovo bila samo polazna točka da učini svoje veliko i plemenito djelo. Naime „surfajući“ mrežom naišao je na pismo Matije Katalinića, koji se naglo nakon košarkaške utakmice suočio s okrutnom istinom da je teško obolio tj. da ima osteosarkom desnog koljena. Pročitavši sve što je Matija tijekom tri mjeseca svoje bolesti prošao: operacije, bolno bolničko liječenje u Centru za maligne bolesti u Zagrebu, kemoterapiju i nenadanu smrt oca, osupnut ovom životnom pričom odlučio je da pomogne mladom senioru košarkaškog kluba Kastav.

Pronašavši u sebi dovoljno samopouzdanja, suosjećanja, dobrote, a rekla bih i  hrabrosti uputio se je u Kastav kako bi objasnio svoju nakanu da organizira dobrotvorni košarkaški turnir za Matiju Katalinića i bez problema, naišavši na dobre ljude dobio na upotrebu sportsku dvoranu Kastav te ugovorio termin. Kao bivša rukometašica, naša je ravnateljica oduševljeno pristala da učenici sudjeluju u dobrotvornoj akciji i u ime škole donirala novac za nogometnu momčad  1.a razreda (koja je na Dan škole pobijedila na nogometnom turniru u našoj školi) te potaknula profesore da podrže svojim prisustvovanjem ovu hvalevrijednu akciju.

Za bolesnog Matiju održao se je turnir i donacija je sakupljena.

Sad sam dobro i srce mi je veliko
“Sad sam dobro i srce mi je veliko”

Rekli bismo s ponosom:“ Odlično Matej!“ Tu još nije kraj.

Jednostavan i samozatajan a vedar u svom nastupu  krenuo je dalje zamolivši bivšu Matijinu razrednicu iz osnovne škole profesoricu Milenu da ga preveze do Zagreba, kako bi s njom i nastavnicom Tjelesnog odgoja posjetio i upoznao Matiju Katalinića. Utrpao im se u automobil.

„Tata je dao džeparac, a ja sam si našao besplatno prenoćište u Zagrebu.“ s lakoćo mi je rekao Matej.

Začuđena s kojom priprostošću mi pripovijeda o svemu, pomislila sam kako sve moram dobro provjeriti jer prvi tren nisam mogla vjerovati kako je sve to istina. Želja mu se je ostvarila i upoznao je Matiju Katalinića! S žaljenjem mi je rekao kako se kratko zadržao s njim, jer su u klinici za tumore posjete  kratke.

S ovom pričom se već tri dana budim i liježem i nikako da je napišem. Čini mi se kao da to nije dovoljno i kao da neću imati prave riječi kako bih izrazila ono što je ovo dobro djelo mog učenika probudilo u meni.

Danas gledam Mateja u prvoj klupi kako mi se blago osmjehuje i osjećam :

„Sad mi je dobro i srce mi je veliko.“

Nevjerojatno i dostojno čovjeka.

Dajana Ljubičić,prof.

Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost prof. Dajane Ljubičić
Prijavite se na našu mail listu!

Get real time updates directly on you device, subscribe now.

Comments are closed.