Kako su ubili Učitelja?

Kako su ubili učitelja

Prošlo je mjesec dana od početka ove nastavne godine. Što se sve dogodilo u u životu jednog učitelja? Mislim da je najbolje reći da je učitelj klinički mrtav! Diše, daje znakove života, ali…

Učitelji se, očito, ne znaju boriti za sebe! Mi smo kao kuhane žabe – ako žabu staviš u kipuću vodu umrijet će u mukama i biti svjesna što se događa. Ako ju staviš u hladnu vodu i polako je zagrijavaš ona će opet umrijeti, ali neće biti svjesna.

Krenimo od štrajka prosvjetnih radnika. Bilo je tako žalosno gledati očajnu organizaciju i pripremljenost štrajka od strane sindikata. Vjerojatno su pogriješili u svemu što su mogli pogriješiti! Baš u svakom pogledu, a kao šlag na tortu dolazi njihov zaključak: „Štrajk je uspio!“ Pretražio sam sve članke koje imaju veze sa štrajkom, sa zahtjevima i posljedicama štrajka i ne mogu pronaći ništa što bi potvrdilo tu uzrečicu. Jedino ako su čelnici sindikata imali neke druge ciljeve, koji su se ispunili.

Kakav narod, takva vlast
Kakav narod, takva vlast

Ako pogledamo s distance što oni koji bi trebali biti najodgovorniji za stanje u školstvu, misle o učiteljima, što rade da bi poboljšali sustav, te kako se odnose prema tom istom sustavu, stvari postaju jasnije. Ponuda Ministra Mornara pokazatelj je što vlast misli o nama. Toj vlasti (kao i svakoj do sada) obrazovanje je samo teret. Trošak! A učitelji su oni koji će šutjeti, koji neće dizati preveliku buku i koji će pod pritiskom javnosti popustiti, jer ipak, većina učitelja misle da su nezamjenjivi i da će, ukoliko ne budu radili svoj posao, propasti cijeli svijet ili u najgorem slučaju sve će stati! Premijer može lagati u lice šezdeset pet tisuća obrazovnih radnika i reći da smo prvi na redu kada bude bolje, a sad je jednostavno “zaboravio” na to ili ga jednostavno nije briga što o njemu misle ti ljudi kojima je prvo, u suzama, rezao od plaće.

No to bi još i bilo dobro, da u MZOS i AZZO ne sjede ljudi koji svake godine smisle neku novu tablicu ili obrazac koji treba popuniti u roku jučer, a da nitko nije vidio smisao te dokumentacije, osim da bude sama sebi svrha. Ako netko dođe u inspekciju, ta tablica je jako bitna! Treba li ona stvarno i služi li nekome u procesu poučavanja, to nije bitno! Zanimljivo je gledati koliko tih papira jedan prosvjetni radnik može i želi ispuniti. Svake godine ih je više i više, a kad će učitelji reći: “Dosta je! Pa kome i zašto sve to treba?” Jedno te isto se piše i popunjava više puta, a da se piše i na kineskom, mislim da to nitko ne bi primijetio. Jer to nitko ne čita, nikome ne treba, ali neka učitelji malo pišu ta ionako su obrazovani!

Zbirka materijala i obrazaca za pomoć učiteljima u nastavi
Zbirka materijala i obrazaca za pomoć učiteljima

Znači, razni činovnici smislili su toliko obrazaca koje učitelj mora popuniti do 1.10. da je to postalo smiješno. Nije bitan školski sat koji učitelj drži učenicima, nije bitno jesu li djeca nešto naučila, bitno je da je učitelj napisao godišnji plan i program, mjesečni plan za svaki mjesec, kurikul za izborni, za dodatnu i dopunsku nastavu, kurikulum za INA, izvedbeni plan građanskog odgoja i obrazovanja, izvedbeni plan građanskog odgoja i obrazovanja za sat razrednika, izvedbeni plan građanskog odgoja i obrazovanja za izvanučioničku nastavu, plan sata razrednika, inicijalne procjene za individualizirane programe i prilagođene programe, godišnje planove za individualizirane programe i prilagođene programe, mjesečne planove za individualizirane programe i prilagođene programe za svaki mjesec i detaljne pripreme za svaki nastavni sat

Ima toga još dosta, ali zadržimo se nakratko kod pisane pripreme za nastavni sat. To bi trebala biti priprema svakog pojedinog učitelja, koji je sam sebi složio koncept sata. Trebala bi biti kratka i jasna tom učitelju. No razni savjetnici, inspektori, pa čak i ravnatelji i pedagozi odlučili su da to ne treba biti priprema za učitelja, nego da se od svake priprema napravi scenarij koji će učitelj izvesti pred svojom publikom. Treba napisati u kojoj sekundi će što učiniti, procijeniti odgovore učenika (i točne i netočne), reakcije na svaki odgovor, nastavni sadržaj lijepo uklopiti u taj scenarij, a naravno bitna je i pozadinska kulisa, pa treba detaljno osmisliti i plan ploče. Svaki kreativni učenički odgovor treba u startu srezati, jer to odstupa od detaljno razrađenog plana.

Pa dragi birokrati, da je to tako kako vi zamišljate, onda bi bilo bolje da napravite univerzalne pripreme na računalima i samo pustite na prezentaciji da netko ispriča tu vašu predstavu. I sva djeca će s veseljem slušati vašu predstavu i upijati sve što kaže to računalo. Kad je to tako lako, onda je to budućnost u obrazovanju. Što će vam učitelji? Ionako su samo trošak, neradnici i dadiljeZašto plaćati učitelje kad imamo računala koja će to obaviti bolje i jeftinije od učitelja, a i bit će učinkovitija!?

Najupečatljivije vrste ravnatelja

No tko bi onda tako učinkovito, brzo i bez pogovora popunjavao tablice? Prijašnje nabrajanje bio je dio „službene dokumentacije“. Uz to dolazi i onaj „manje službeni dio dokumentacije“ koji se popunjava u rujnu ili svaki mjesec: koji se učenici hrane u školskoj kuhinji, koji će se učenici osigurati, popis učenika koji imaju pravo na besplatnu kuhinju, suglasnosti za odlazak na terensku nastavu, suglasnosti za objavljivanje fotografija učenika i njihovih radova na web stranici škole ili školskim novinama, i jooooš podosta toga.

A poučavanje? To očito nije bitno. Jer ako netko dođe u kontrolu ili inspekciju bitni su papiri. Ako nije na papiru nije se niti dogodilo! Zato je bitno SVE pisati. Nikome nije bitno hoće li djeca nešto naučiti u školi. Čak niti roditeljima. Nijma su bitne ocjene kojih još nema puno, pa tijekom štrajka nije bilo pritiska od strane roditelja. Njima je bitno da netko čuva djecu, pa i za vrijeme štrajka, a ako je to riješeno onda nema problema. Za većinu od njih smo ionako samo dadilje koje dijele petice.

Dok je tako, za njih, sustav funkcionira.

A učitelji će se i dalje kuhati u kipućoj vodi. Kako će tek biti kad stupe na snagu nove kurikularne reforme? Što nas (od papirologije) tek očekuje? Dok se budemo bojali i svoje sjene nema te reforme koja može popraviti stanje u našim školama! 

 

p.s. Iskreno me zanima koliko jedan “prosječni” učitelj može podnijeti bespotrebne papirologije?

Oprostite na još jednom tekstu o papirologiji, ali jednostavno sam morao reći svoje mišljenje.

 

You might also like More from author

Leave A Reply

Your email address will not be published.