Home / Featured / Što ravnatelji žele od pisane pripreme za nastavni sat?
Što ravnatelji žele od pisane pripreme za nastavni sat
Što ravnatelji žele od pisane pripreme za nastavni sat?

Što ravnatelji žele od pisane pripreme za nastavni sat?

Zbog čestih upita i velikih nedoumica učitelja i profesora, pokušat ću prezentirati zakonsko uporište i sve u vezi pisane pripreme za nastavni sat. Možda bi bilo najbolje krenuti s rečenicom:

Svaki učitelj MORA se pripremiti za svoj sat!

Nema recepta za savršeni nastavni sat. Nepripremljeni sat ponekad može uspjeti, no pažljivo i potpuno pripremljeni nastavni sat gotovo uvijek će uspjeti. Zbog toga je bitno da učitelj prije nego dođe na svoj sat zna što od toga sata želi, koji su mu ciljevi i kako bi ih mogao ostvariti. Pravilnikom o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi definirano je da učitelj razredne nastave ima za stručno-metodičku pripremu 30 minuta (po satu redovite nastave, ne za sat razrednika), dok učitelj predmetne nastave ima za stručno-metodičku pripremu 20 minuta (po satu redovite nastave, ne za sat razrednika). To je vrijeme, propisano pravilnikom za pripremanje za nastavni sat. Pisanje pripreme ubrojano je pod (mitske) ostale poslove – Članak 5. Redoviti tjedni poslovi – izradba pisanih dnevnih priprema i tjednih ili mjesečnih izvedbenih programa.

Iz toga proizlazi da učitelj mora imati pisanu pripremu za nastavni sat. I to je sve što se može naći u zakonima i pravilnicima. Ostalo ulazi u domenu didaktike. Postoji stručno uporište i nastavnik se mora pripremiti za nastavu, a pripremanje ulazi i u strukturu radnog vremena učitelja i nastavnika.

Učitelju se ne vjeruje.

Nastavniku se ne vjeruje
Nastavniku se ne vjeruje

Učitelju ne vjeruje sustav, ne vjeruju mu niti savjetnici, naravno da onda mu ne vjeruju niti ravnatelji. Ovdje se ograđujem jer nisu svi savjetnici niti ravnatelji loši i ne misle svi da su oni ti koji imaju pravo stvarati zakone! No problem ponekad rade ravnatelji. Oni smatraju da smiju sve. Pa tako i dopunjavati zakone i pravilnike ili ih tumačiti kako to njima odgovara. Nešto što nije propisano, oni sebi uzimaju za pravo propisati: izgled pisane pripreme, koliko ih dugo učitelj mora čuvati te ako se sjete provjeriti kako ste se pripremali prije 9 mjeseci oni misle da imaju pravo tražiti vaše pripreme. To su očito ravnatelji koji ne znaju svoje obveze, niti išta drugo znaju raditi nego čitati  papire stare godinu dana i tražiti možebitne pogreške.

Ravnatelj škole i pedagog imaju obvezu posjećivati nastavu, a u nekim prigodama dolaze (uvijek najavljeno) i savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje. To pripada domeni osiguranja kvalitete nastavnog procesa. Da bi se nastava mogla pratiti, očekuje se da će učitelj posjetitelju dati pripremu za taj sat. Naravno da tada priprema treba biti nešto opširnija. Nije nužno, ali bi takva priprema trebala imati nešto više sastavnica od one svakodnevne.

Forma pisane pripreme za nastavni sat nije propisana.

Pisana priprema služi učitelju. Kod pripremanja za nastavni sat učitelj sebi treba napisati zabilješke kojima će svoj sat učiniti uspješnim. Netko će pripremu napisati u par rečenica, drugi pak na par stranica i sve je to dobro. Ima i učitelja koji će sebi napisati sve do u detalja, jer će si tako olakšati izvođenje sata. I to je to! Učitelj sebi piše pripremu koja će mu olakšati ispuniti sve ono što je zamislio pripremajući se za nastavni sat.

Priprema može biti i u digitalnom obliku (naravno da je preduvjet da u učionici imate računalo), može biti napisana rukom na papir ili isprintana. Nisu propisane sastavnice pripreme, što znači da bi u njoj trebalo biti samo ono što može učitelju pomoći tijekom sata da dođe do svog cilja.

Za sve “stručnjake” koji traže nešto drugo, nešto što oni mogu razumjeti a nema veze s nastavnim procesom, trebali bi propisati novi obrazac (a nemamo ih već dovoljno!?) koji bi se mogao zvati „Pisana priprema učitelja koju pregledava ravnatelj ili pedagog“. Tu bi mogli pisati sve detalje i sve želje pojedinih „stručnjaka“. Pa kad već nemaju pametnijeg posla, mogu čitati papirologiju iz tko zna kojeg motiva. Takva priprema ne može biti dokaz da je sat kvalitetno održan.

Ako netko želi vidjet kvalitetu nastave on mora nazočiti tom satu, a ne gledati u papire!

Želja za kontrolom učitelja preko papira!

Ono što je žalosno u Lijepoj Našoj je da se sve želi kontrolirati preko papira. Kad netko želi vidjeti kako radi učitelj, gleda dokumentaciju. Znači ako učitelj ima svu kvalitetno popunjenu dokumentaciju, on je najbolji učitelj!? A ako nema svu, pa i „nepropisanu“ dokumentaciju, onda taj učitelj nije dobar. Kvaliteta nastavnog procesa u razredu svede se na opservaciju jednog, eventualno, dva sata tijekom godine, a dalje se proučavaju papiri. Žalosno je što su ti papiri često i važniji od neposrednog rada. Kod napredovanja u zvanju „redovitost i način pripremanja“ učitelja i nastavnika, kao jedan od indikatora za ocjenu kvalitete rada, često se uzima u obzir prilikom uvida u neposredni odgojno-obrazovni rad učitelja.

Tako i ravnatelji zbog kontrole učitelja traže i pregledavaju pripreme stare mjesec, a neki i po godinu dana. Koja im je zakonska podloga za takve radnje? Koji je cilj takvog postupka? Sigurno nije unapređenje nastavnog procesa! Žele kontrolirati rad učitelja preko papira.

Službeno stajalište?

U razgovoru s višim savjetnicima AZOO-a (a jako malo ih je željelo i odgovoriti na ova pitanja ili su pak službeno odgovarali i prebacivali odgovor na prosvjetnu inspekciju, dok je prosvjetna prebacivala odgovor na AZOO) došlo se do ovih zaključaka:

  • Pisana priprema nije zakonski regulirana.
  • Učitelj i nastavnik mora se pripremiti za nastavu, pa tako i imati pisanu pripremu.
  • Oblik i sastavnice pisane pripreme  nisu nigdje propisane. Mogu biti i u elektroničkom obliku.
  • Ravnatelj škole i pedagog imaju obvezu posjećivati nastavu, a u nekim prigodama dolaze (uvijek najavljeno) i savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje. Da bi se nastava mogla pratiti, očekuje se da će nastavnik posjetitelju podastrti pripremu za taj sat.
Pravilnik o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi
Pravilnik o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi

Sve drugo može se prozvati samovoljom, a tu se učitelji moraju sami izboriti za sebe. Na žalost u dosadašnjim upitima vidi se da neki ravnatelji daju sebi  za pravo raditi i tražiti svašta! A to se onda naziva mobing! Ono što u tom slučaju mogu preporučiti jest tražiti da sve odluke upućene vama od strane ravnatelja budu napismeno i s potpisom ravnatelja. Ako niste sigurni što se od vas traži ili mislite da to nisu vaši poslovi, tražite ravnatelja da vam kaže i po kojem članku, kojeg zakona ili pravilnika, je to vaš posao. I NE, nisu sve ostali poslovi. Ne smije vam ravnatelj pod ostale poslove zadati nešto što nije propisano Godišnjim planom i programom i/ili kurikulumom ili ne proizlazi iz Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školiUčitelji već jednom moraju sami upoznati svoje obveze i prava te se za njih znati izboriti.

Ako se, Vi sami, za sebe ne budete borili, onda će dio ravnatelja to koristiti i od Vas tražiti i ono što nije Vaš posao.

Pročitajte i ...

Koju srednju školu upisati? Sve o upisima u srednje škole

Koju srednju školu upisati? Sve potrebno o upisu u srednje škole.

Odabir srednje škole jedna je od najvažnijih odluka u životu svakog osmaša. Neki već godinama …

Neuspjelo mirenje – Sindikati i dalje nagovaraju Vladu da isplati dugove…

Neuspjelo mirenje sindikata javnih službi i Vlade po pitanju potraživanja iz Sporazuma o osnovici za …

7 komentara

  1. Odličan tekst s jednom dopunom. Nisam pobornik pisanih priprema jer to unazađuje nastavu. To sam tijekom svojega rada u školi i potvrdio bezbroj puta. Sat mi je uvijek bio takav da ni sam nisam znao kojim će smjerom krenuti (jer to odrede učenici), ali je isto tako uvijek bio zanimljiv. Nažalost, ovi obrasci koji se koriste za nastavne pripreme moje su djelo i morao sam ih izraditi kao prilog udžbenicima i radnim bilježnicama. To mi je oduzelo gomilu vremena, a jedini cilj je bio da se ljudima olakša i skrati vrijeme za pripremanje i na taj način oslobodi vrijeme za istraživanje. Ti su se obrasci poput virusa raširili za gotovo sve predmete i sad imamo ovo što imamo. Savjetnici pričaju da pripreme ne smiju biti istovjetne onima koje daju izdavači, a izdavači njima mame učitelje. Po meni je sat i nastava neuspješna ako učenici ništa ne znaju, a sve ostalo je pozitivno. Osim toga, osnovne smjernice i zakonitosti u nekim predmetima se nisu mijenjala desetljećima, a kako će to učitelj prenijeti učenicima ovisi isključivo o njemu i on to NE MOŽE sve natrpati u pripremu. Što ako na putu do škole čuje kakvu novost ili dođe na neku dobru ideju za nastavu? Zar će je dopisivati neposredno prije nastave? Neće. Zadatak će smisliti čim pogleda oko sebe, i to je zapravo bogatstvo nastave kakvo ja želim za svoje dijete. Sve ostalo je papirologija koja uhljebljuje uredske štakore.
    “Svi protiv birokracije i pisanih priprema!” Živjeli!

  2. Gaudeamus Igitur

    By the way! Radim po 11 programa u 3 škole, što znači da bih trebala samo pisati priprave?! Apsurdistan!

    • Pa iz Pravilnika o tjednim zaduženjima je vidljivo da se morate pripremati za nastavu, a dok se pripremate na papir napišete par stvari koje će vam olakšati proces poučavanja. I to je sve što morate.
      BTW Hvala na komplimentu! :/

      • U nekoj reklami kažu: “Možemo se izgubiti u šumi, ali ne smijemo izgubiti šumu!” Ovo ne vrijedi za MZOS. Oni papirologijom sustavno uništavaju šumu u vrijeme apsolutne vladavine raznih medija za pohranu elektronskih podataka. Bilo je genijalnih ravnatelja koji nisu priznavali pripremu za istu nastavnu jedinicu korištenu u jednoj školi kao pripremu u svojoj školi, iako isti učitelj izvodi nastavu u obje škole. Želio bih samo pitati mjerodavne kakav oblik pripremanja za nastavnu jedinicu ima npr. učitelj hrvatskog jezika, a kakav učitelj fizike, TZK, kemije ili tehničke kulture. Koliko vremena treba njima da pripreme aparature, sprave, alate i sl. (ne vrijedi za “one izuzetke koji to ne rade jer nemaju opreme ili ne žele raditi”)?

      • Točno TO!
        Ali problem je što nitko ne želi pitati mjerodavne. Svi pričaju po “kafićima” ili po FB i sl., a kad stvarno treba nešto reći, odjednom muk!!! I to je problem. Svi se boje reći da nije dobro. Osim ovako anonimno…

  3. sto cujem–zaboravim , sto vidim–zapamtim , sto radim–ZNAM..

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *