Zašto roditelji plaćaju instrukcije?

Sustav vrednuje samo ocjenu i to djeca i roditelji iskorištavaju!

Internet je pun besplatnih instrukcija za pomoć i samostalno učenje.

Način rješavanja će naučiti na instrukcijama i dobiti ocjenu koju toliko žele. Razumijevanje, na žalost, nije bitno!

U “zemlji znanjainstrukcije su postale dio svakodnevice. Sve manje učenika, čini se, može savladati školsko gradivo bez dodatne pomoći izvan nastave. Naime prema nekim istraživanjima čak 60-tak posto ispitanih srednjoškolaca i oko 40-tak posto osnovnoškolaca uzima privatne sate iz barem jednog predmeta. Najčešće instrukcije su iz matematike, zatim iz prirodoslovnih predmeta, ali i stranih jezika. Na žalost taj trend je u stalnom rastu i to mora zabrinuti sve uključene u obrazovanje. Ne treba tražiti krivce za to, nego treba tražiti izvor problema i rješenje za taj problem.

Moram krenuti od našeg obrazovnog sustava, jer jedino promjenom može doći do kvalitetnih pomaka. Hrvatski obrazovni sustav je zastario, neefikasan, birokratiziran i ne proizvodi rezultate. Bitna je samo ocjena, traži se činjenično znanje, a nepoželjno je kreativno razmišljanje i promišljanje.  U svakoj školi je organizirana i dopunska nastava koju učenici slabo koriste. Što zbog raznih razloga, zbog srama, zbog prevelikog boja djece na jednog učitelja, zbog lijenosti učenika da pohađaju dopunsku nastavu, ali većina učenika će radije ići na instrukcije nego na dopunsku. A jesu li instrukcije u Hrvatskoj stvarna potreba ili trend? Bilo jedno ili drugo – sustav bi trebao naći rješenje.

Kako je kod nas najčešće zanimljivo izigrati i pobijediti sustav, učenici (a i njihovi roditelji) pronalaze najbolje rješenje u privatnim instrukcijamaŠto se time postiže? Učenici najčešće dođu do željene ocjene jer ih instruktor nauči kako da savladaju određeni tip zadatka. U što manje vremena želi se samo doći do, za učenike, jedinog cilja, prolazne ocijene! U većini slučajeva, ne traži se razumijevanje gradiva, ne traži se razvoj logičkog zaključivanja ili da se možda potiče samostalno učenje. To, očito, nikome ne treba, treba im samo ocjena. Nije bitno je li dvojka ili petica, bitno da je prolazna. Takvim načinom razmišljanja učenici ne žele više slušati na satu, jer znaju da će im netko pokazati prečicu do ocjene. Znaju da će im roditelji platiti instrukcije.

Zašto roditelji plaćaju instrukcije?

Roditelji često nemaju vremena da se posvete svojoj djeci. Često ih niti ne pitaju jesu napisali domaću zadaću, a rijetko provjeravaju jesu točno napisali. A i kada imaju vremena, nekim roditeljima je lakše platiti nekoga da se bavi njihovim djetetom, nego da oni sami pokušaju pomoći djetetu i potaknuti ga na samostalan rad kod kuće ili ga poticati na dopunsku nastavu u školi. Svaki roditelj treba upamtiti da djetetu može olakšati snalaženje u nekim situacijama, ali ne može i ne treba preuzeti njegove obveze. Neki roditelji čak i pišu domaću zadaću svojoj djeci, jer im je lakše to napisati nego da djetetu pokušaju pojasniti neke sadržaje, a kad gradivo postane preteško i preopširno tada dijete šalju na privatne instrukcije i tako “rješavaju” problem.

Loše ocjene popravljaju instrukcijama, uče samo zbog ocjene, škola učenici i učitelji
Loše ocjene popravljaju instrukcijama

Sustav vrednuje samo ocjenu i to djeca i roditelji iskorištavaju, a što ostaje učitelju? Učitelji ne mogu pristati na to da se njihov rad svodi na poučavanje za rješavanje testova. Da dijete nauči samo nastavnu cjelinu, bude ocjenjeno i da sutra sve to zaboravi. Ali kako protiv sustava, kad sustav želi da učenici usvajaju činjenice, a ne da se od njih traži razmišljanje. Kako djeci objasniti da je bitno znanje, a ne ocjena? Učitelji su zatrpani papirima, ukalupljeni u različite planove i programe, a što je najžalosnije, od njih se ne traži ništa osim da poštuju plan i program, da učenicima dijele ocjene i da srede papirologiju. A znanje djece? To baš i nije nikome bitno. Možda samo tome učitelju! Možda mu je bitno da djecu osposobi za usvajanje važnih životnih kompetencija, da ih osposobi za samostalan rad i učenje, da ih nauči kritičkom razmišljanju. Ali djeca vide da se u Lijepoj našoj cijeni samo snalažljivost, dobre veze, a iz škole jedino ocjena: roditelj ga pita koliko je dobio u školi, a ne što je naučio, kod upisa u srednju školu bitne su samo ocjene, a ne znanje. Tako da prosječnog hrvatskog školarca ne zanima znanje, već ocjene. Domaće zadaće često prepisuje ili piše u zadnji tren, uči samo pred testove i koristi se instrukcijama da bi dobio bolju ocjenu, nije nimalo samokritičan prema svom radu i postignućima.

Dio učitelja, ja se iskreno nadam da jako mali dio, rado daje instrukcije, jer time mogu popraviti svoj kućni proračun. Tako pokazuju djeci i roditeljima da ono što rade u školi postaje nebitno. Sve bitno će naučiti na instrukcijama i dobiti ocjenu koju toliko žele. A u biti učenicima pokazuju samo načine kako što bolje riješiti test. Na instrukcijama ne podučavaju dijete na način da potiču razmišljanje i ne trude se pokazati djetetu kako samostalno raditi i naučiti nešto.

Internet je pun besplatnih instrukcija za pomoć i samostalno učenje.
Internet je pun besplatnih instrukcija za pomoć i samostalno učenje

Kakvo je tek mišljenje javnosti kad oko 50 posto djece u školi ne nauči sve što bi trebalo, nego roditelj još dodatno mora plaćati instrukcije. Učitelji jesu potplaćeni i neki tako uspijevaju popraviti svoje financije, ali to im ne smije biti praksa. Treba se na sve načine boriti za dignitet hrvatskog učitelja, za bolje plaće, za bolji standard u školama. Instrukcijama se sve to urušava. Učitelji postaju plaćenici koji jedva čekaju dijete koje nema dobru ocjenu da bi si zaradili koju kunu. Time ruše dignite svoje profesije. Obrazovni sustav je postavljen naopako, kod učenika razvija vrijednosti potpuno suprotne onome što bi škola trebala promovirati i njegovati: umjesto rada na cijeni su snalažljivost i veze, a opći je stav da se znanje može platiti. I to se postiže instrukcijama! To što im instrukcije neće osigurati trajno znanje, već samo privremeno pokrpati rupe u znanju, vjerojatno previše ne brine niti djecu niti roditelje niti nastavnike.

You might also like More from author

Leave A Reply

Your email address will not be published.